Sud EU-a donio je 11. srpnja 2024.  presudu u spojenim predmetima C-554/21, C-622/21 i C-727/21 povodom zahtjeva za prethodnu odluku vezano za funkciju evidentičara na drugostupanjskim sudovima i obvezujuća pravna shvaćanja sjednice odjela ili svih sudaca suda. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske uputio je zahtjev za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, a zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.Naime, sudac službe evidencije (u daljnjem tekstu: sudac evidentičar) odbio je evidentirati sudske odluke te ih je vratio odnosnim sudskim vijećima zajedno s dopisima u kojima se navodi da se ne slaže s rješenjima prihvaćenima u navedenim odlukama. Sudac evidentičar zaključio je da predmet u glavnom postupku treba vratiti dotičnom vijeću i da bi, ako ono ostane pri svojoj odluci, taj predmet u glavnom postupku trebalo ispitati na „sjednici odjela” o kojem je riječ. Sud EU (veliko vijeće) odlučuje: Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi to da se nacionalnim pravom predvidi unutarnji mehanizam u nacionalnom sudu na temelju kojeg: a) se sudska odluka koju je donijelo sudsko vijeće nadležno u predmetu može otpremiti strankama radi njegova dovršetka samo ako je njezin sadržaj odobrio sudac evidentičar koji nije član tog sudskog vijeća; b) sjednica odjela tog suda ima ovlast prisiliti, prihvaćanjem „pravnog shvaćanja”, sudsko vijeće nadležno u predmetu da izmijeni sadržaj sudske odluke koju je prethodno donijelo, iako na toj sjednici odjela sudjeluju i suci koji nisu suci tog sudskog vijeća kao i, ovisno o slučaju, osobe izvan predmetnog suda pred kojima stranke nemaju mogućnost iznijeti svoje argumente.

U prilogu poveznica na presudu https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf;jsessionid=914C14D246E74A2ECAB60F65B9FE498E?text=&docid=288142&pageIndex=0&doclang=HR&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=2220817