POVIJEST ODVJETNIČKE KOMORE HRVATSKE

POVIJEST ODVJETNIČKE KOMORE HRVATSKE

 Davne 1872. godine   u Zagrebu i Osijeku organizirani su Odvjetnički odbori - preteče lokalnih komora.

 Odbori su utemeljeni Odvjetničkim redom iz 1852. koji je donijela austrougarska kraljevska vlada, a propisivao je da ministar pravosuđa imenuje odvjetnike i određuje njihovo sjedište. Odvjetnički red je, dakle, normirao prava i dužnosti odvjetnika te postavio odvjetničke odbore. 
U Hrvatskoj i Slavoniji postojala su dva takva odbora: u Osijeku za teritorij sudbenih stolova u Osijeku, Virovitici, Požegi i Sremskoj Mitrovici; i u Zagrebu za ostalo područje Hrvatske i Slavonije.

Dužnost odbora bila je nadziranje rada odvjetnika te njihovo prijavljivanje nadležnom disciplinskom tijelu u slučaju kršenja pravila odvjetničkog ponašanja. Odbori nisu vodili Imenik odvjetnika, taj je Imenik vodio Banski stol, ali su vodili Imenik odvjetničkih pripravnika i imali su disciplinsku vlast nad njima. Odbori nisu imali disciplinsku vlast nad odvjetnicima svojeg područja. Rad odbora nadzirao je Banski stol, a sudovi su provodili disciplinski postupak nad odvjetnicima.

Ubrzo nakon donošenja Odvjetničkog reda 1852. godine počela je borba odvjetnika za autonomiju. To nije bila borba samo za odlučivanje o upisu novih odvjetnika i o osobnom izboru mjesta rada, već i za uređenje rada odvjetnika, rješavanje prilika u kojima odvjetnici djeluju, disciplinske postupke radi uklanjanja nepravilnosti u radu odvjetnika te obrane dostojanstva odvjetnika i slobode njihova djelovanja. 


U Zagrebu je 28. veljače 1875.  godine osnovano Pravničko društvo čiji su članovi bili pravnici, suci, profesori i odvjetnici. Društvo je izdavalo list "Mjesečnik".

 Prema pisanju "Mjesečnika", 16. veljače 1913. godine održana je Skupština odvjetnika s područja Zagreba, a u nazočnosti  60 odvjetnika osnovan je Klub odvjetnika u Zagrebu kakav je već postojao u Osijeku. Njegova je svrha bila zaštiti staleške interese i odvjetničku tarifu. 
Skupština odvjetnika u Zagrebu održana je zatim 4. svibnja 1913. Na njoj je zaključeno osnivanje 
Društva odvjetnika u Kraljevini Hrvatskoj, koje je ukinuto 1929. kada se osnovala "Advokatska komora"  u Zagrebu. Nakon ukidanja Društva odvjetnika u Hrvatskoj i Slavoniji u većim sudskim sjedištima osnivale su se odvjetničke organizacije, tzv. "advokatski klubov".

 
Sloboda bavljenja odvjetništvom bila je priznata Zakonom o advokaturi iz 1929. godine.  Tim je Zakonom odvjetništvo dobilo autonomiju. Donošenju Zakona prethodila je višegodišnja borba odvjetnika za ustroj odvjetništva na temelju autonomije te za jedinstveno reguliranje položaja odvjetništva na području države.
Ministarskom naredbom od 22. svibnja 1944. ustanovljene su tri komore: u Zagrebu, Splitu i Sarajevu, a Zagrebačka komora je imala 451 člana.

Pretečom zbora može se smatrati "advokatski kolektiv" koji je uspostavljen nakon donošenja  Zakona o advokaturi 1957.  godine. Svrha instituta "advokatskih kolektiva" bila je olakšati Upravnom odboru Komore suradnju s odvjetnicima i decentralizaciju upravne djelatnosti Odbora.

Kolektivi su se obavezno uspostavljali u svakom mjestu s najmanje pet odvjetnika, dok su se odvjetnici u mjestima s manjim brojem odvjetnika priključili najbližem mjesnom kolektivu. Njihova zadaća bila je brinuti se o pravilnom obavljanju odvjetništva na 
svojem području, razvijati društvenu aktivnost te pomoći Upravnom odboru i Savjetu Komore u njihovim upravnim dužnostima.


Nakon što je na snagu stupio Statut Odvjetničke komore Hrvatske, koji je prihvaćen na godišnjoj skupštini u Zagrebu 21. lipnja 1969., tadašnji "advokatski kolektivi" nisu se više predviđali u područnim tijelima Komore. Njihovu funkciju, u organizacijskom sustavu Odvjetničke komore Hrvatske, prema novom Statutu, preuzimaju i vrše odvjetnički zborovi koji se mogu osnivati u gradovima i svim većim mjestima gdje ima više odvjetnika. Prema Statutu Odvjetničke komore postoji mogućnost da odvjetnici iz više gradova i mjesta osnuju jedan odvjetnički zbor, što međutim ovisi o mjesnim prilikama, zajedničkim interesima i nizu drugih faktora koji uvjetuju ovakvo zbližavanje." (Odvjetnik 11-12, 1969.)