HOK o slučaju odvjetnice Dulčić: eklatantno kršenje ustavnih prava odvjetnika

Hrvatskoj odvjetničkoj komori je dana 22. veljače 2019. godine Općinski sud u Šibeniku dostavio presudu Županijskoga suda u Osijeku, poslovni broj Kž-241/2018-4 od 6. prosinca 2018. godine, kojom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda Općinskoga suda u Šibeniku poslovni broj K-214/2016 od 25. travnja 2018. godine.  Prvostupanjskom je presudom odvjetnica Jelena Dulčić oglašena krivom radi počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda-teško sramoćenje iz članka 148. stavak 2. Kaznenog zakona te je osuđena na novčanu kaznu u visini od 50 dnevnih iznosa odnosno u iznosu od 9.255,00 kuna. 

Kako je odvjetnica Jelena Dulčić oglašena krivom zato što je u obavljanju odvjetničkog poziva Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske te predsjedniku Županijskoga suda u Splitu uputila Predstavku na rad sutkinje Općinskog suda u Starom Gradu, gđe. Jadranke Jelčić, Hrvatska odvjetnička komora  smatra da je o tome dužna obavijestiti hrvatsku javnost s obzirom da se na opisani način radi o eklatantnom kršenju ustavnih prava odvjetnika.

Tako u prvostupanjskoj presudi, obrazlažući svoju odluku, sud navodi da je odvjetnica Dulčić upravo time što je predstavku na rad suca poslala  Ministarstvu pravosuđa, Predsjedniku VSH i predsjedniku ŽS Split, “očito postupala u namjeri da naškodi časti i ugledu privatne tužiteljice kao sutkinje...“, iz čega i pravnom laiku nedvosmisleno proizlazi da se ovakvom formulacijom namjere za počinjenje kaznenog djela ne inkriminira sadržaj predstavke nego se nezakonito inkriminira sam čin slanja predstavke odnosno  obraćanja putem predstavke najvišim tijelima u pravosuđu . Takav je stav koji izražavaju obje navedene presude u najmanju ruku zabrinjavajući jer je u izravnoj suprotnosti sa člankom 46.Ustava RH koji glasi: „Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.“

Nadalje, bitan dio presude u kojem se ovo ustavno pravo u stvari uzima kao očiti dokaz namjere da se naškodi časti i ugledu privatne tužiteljice (sutkinje Jelčić)  je školski primjer kršenja ustavnih prava jer je odvjetnica Dulčić postupala ne samo  u smislu članka 46. Ustava Republike Hrvatske već je  postupala i u skladu s odredbom članka 7. Zakona o odvjetništvu te pravilima 87. i 95. Kodeksa odvjetničke etike. Drugostupanjska presuda pak podržava stav prvostupanjskog suda i vrlo jasno ponavlja da je upravo korištenje ustavnog prava iz članka 46. Ustava Republike Hrvatske dokaz nakane da se naškodi časti i ugledu privatne tužiteljice, propuštajući pri tome činjenicu da upravo odredba  članka 46. Ustava omogućava svakome, pa onda svakako i odvjetniku, da se ima pravo obratiti i predstavkom državnim tijelima.

Ako je takvo ponašanje po ocjeni sudova nezakonito, onda se opravdano postavlja pitanje ima li uopće svrhe i čemu treba služiti na mrežnim stranicama Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske objavljena opcija „Predstavke i pritužbe“ na kojoj se upravo upućuje da se putom te mrežne stranice može podnijeti predstavku ili pritužbu na rad suda, ponašanje suca ili drugog djelatnika suda, državnog odvjetnika, zamjenika državnog odvjetnika ili drugog djelatnika državnog odvjetništva te ujedno i sadrži i obrazac i naputak kako to učiniti.

Hrvatska odvjetnička komora napominje da se ovakvim presudama stvara i uvodi opasan presedan u pravni poredak koji nas ozbiljno zabrinjava jer se tako otvaraju mogućnosti da se odvjetnici podnošenjem privatnih tužbi protiv njih žele ušutkati i onemogućiti da da zakonito i legitimno podnose predstavke u okviru vršenja svoje službe kako je ona uređena Ustavom i zakonima Republike Hrvatske te u vršenju zaštite prava svojih stranaka kao i zaštite od kršenja zakonitosti uopće.

Hrvatska odvjetnička komora smatra potrebnim sukladno svojim pravima i obvezama iz članka 1. i  članka 39. Zakona o odvjetništvu ukazati kako navedene presude sasvim sigurno neće pridonijeti vraćanju ugleda pravosuđa u svekolikoj pa i stručnoj javnosti, a niti će dati doprinos afirmaciji pravne države i vladavine prava

Ukoliko se ovakvim kažnjavanjem odvjetnika želi suzbiti svaka kritika nedopustivih ponašanja i njihovim onemogućavanjem u ostvarenju njihove ustavne zadaće te prava i obveza iz Zakona o odvjetništvu, Statuta Hrvatske odvjetničke komore, Kodeksa odvjetničke etike i procesnih normi u zaštiti zakonitost i prava građana, Hrvatska odvjetnička komora naglašava da takvu praksu i obračune s odvjetnicima i odvjetništvom nije spremna prihvatiti te će se i nadalje zalagati za puno i potpuno funkcioniranje pravne države i vladavine prava.

Hrvatska odvjetnička komora jednako tako i s nestrpljenjem očekuje reakcije na ovakve pojave „ušutkavanja odvjetništva“ i od svih onih čije su reakcije u tzv. „ zadarskom “ slučaju bile promptne i kada se je jednodušno  (doduše bez podloge u činjenicama i dokazima te suprotno zakonu i  utvrđenjima u sudskom spisu ) odvjetnika - branitelja okrivilo da opstruira postupak i zlorabi institute kaznenog postupka. Ako im je doista stalo do vladavine prava i pravne države, onda reakcije  sasvim izvjesno neće izostati.

Stoga apeliramo na svekoliku javnost da shvati da je pokušaj  „zatvaranje usta“ odvjetništvu ozbiljan udarac na  vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava u cjelini jer ukoliko se prihvati da je podnošenje predstavke u smislu članka 46. Ustava kažnjivo, a kako je to presuđeno navedenim presudama, onda se otvara vrlo ozbiljan problem u ostvarenju ljudskih prava i pravu na pritužbu na elementarnoj razini.

Hrvatska odvjetnička komora je spremna u odnosu na sve  takve pojave, neovisno odakle dolazile, prihvatiti stručnu i argumentiranu javnu raspravu  jer je upravo Hrvatska odvjetnička komora dokazala i dokazuje da se sa nezakonitim pojavama u vlastitim odvjetničkim redovima vrlo energično,  efikasno i beskompromisno obračunava, o čemu, za razliku od mnogih drugih, postoje i egzaktni podaci i postupci.

HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA

DOPREDSJEDNIK

Mladen Klasić